Iz letopisa
Osamnaest učenika upisalo dvadeset fakulteta
- 12/03/2024
- Postavio: admin
- Kategorija Letopis
(druga generacija učenika sa posebnim sposobnostima za računarstvo i informatiku)
Ne sluteći sa kakvim izazovima će se susresti, grupa tadašnjih osmaka vredno se pripremala za prijemni ispit iz matematike, ali i završni ispit na kraju osnovne škole. Početkom septembra 2019. godine sedamnaest dečaka i jedna devojčica kročili su u Gimnaziju i upisali se u njenu istoriju kao druga generacija specijalizovanog smera za učenike sa posebnim sposobnostima za računarstvo i informatiku.
Prvo polugodište proveli smo upoznajući se međusobno, učeći pravila ponašanja u novoj školi i razvijajući komunikacione sposobnosti, jer – učenje je komunikacija! Ako nema komunikacije, nema ni učenja. Drugo polugodište smo započeli sigurniji, oni znajući šta ih zanima, a šta ne, a mi, profesori, znajući od koga šta možemo da očekujemo, kome kako da priđemo, ohrabrimo i osnažimo. Međutim, sačekao nas je mart i pandemija koja je nastupila. Skoro da je prestala komunikacija. Iako prekinuti u neposrednom radu, nastavili smo rad u virtuelnom svetu – kroz Gugl učionicu, video-časove ili virtuelne časove u realnom vremenu. Nastavili smo podučavanje i učenje, ali ovoga puta učenje je bilo dvosmerno. Učili su od nas književnost, istoriju, muzičku kulturu, fiziku, matematiku i hemiju, a mi smo od njih učili kako da radimo u različitim onlajn alatima, da pravimo filmove, kvizove, interaktivne lekcije. U drugom razredu smo se viđali svake druge nedelje, a oni međusobno samo van škole. Tek u trećem razredu smo se ponovo okupili i pokušali da nastavimo tamo gde nas je pandemija rastavila. Međutim, zanemarili smo činjenicu da su oni bili stariji godinu i po, zreliji, iskusniji i najpametniji (koliko može da bude pametan svaki sedamnaestogodišnjak misleći da je jedini u pravu i da je samo njegov stav ispravan). Zaboravili smo, ili smo zanemarili, uloge koje su nam dodeljene ili koje smo sami odabrali – oni su učenici, a mi profesori i stojimo „autoritativno” sa druge strane katedre. Suočili smo se i sa prvim konfliktima, buntovništvom i svojeglavošću. Svađali smo se i mirili, ubeđivali i bili ubeđivani, nekada nekoga nehotice emotivno povredili, ali i bili povređeni, iznevereni. Izneverena su i naša i njihova očekivanja. Pa ipak, uz dirigentsku (matematičku) palicu odeljenjskog starešine prof. Jasmine Dulić, uspeli smo da u miru i slozi završimo četvrti razred. Izveli smo još jednu generaciju gimnazijalaca, drugu generaciju ajtijevaca (od milošte zvanu vanzemaljcima), generaciju dece koja su odrasla i postali mladi i ozbiljniji ljudi. Izveli smo još jednu generaciju koju ćemo pamtiti samo po lepom.
Drugu generaciju učenika sa posebnim sposobnostima za računarstvo i informatiku činili su:
Leon Andorfi, student računarstva i informatike (Computer Science) na Triniti koledžu u Dablinu, Irska, koji je u Gimnaziju došao kao poluformirana ličnost. Takmičio se iz matematike, fizike, programiranja, ali i iz srpskog jezika i jezičke kulture. Učenik koji je svojom kreativnošću u izradi zadataka znao da nas prijatno iznenadi i začudi. Za četiri godine školovanja oformio se kao zrela ličnost – učenik koji je nadmašio svog učitelja (profesora srpskog jezika i književnosti) sa jednim izuzetno širokim opštem znanjem. S razlogom je postao dobitnik Vukove diplome za izuzetan uspeh i primerno vladanje i bio jedan od kandidata za nagradu Učenik generacije.
Milan Baćić, student Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, smer Primenjena matematika (modul Analitika podataka i statistika), često neprimetan i nesiguran u sebe i svoje znanje, postao je samouverena ličnost. Takmičio se iz fizike i matematike, a u Gimnaziji je stekao opšte obrazovanje i proširio svoja pređašnja znanja iz računarskih i informatičkih predmeta. Zbog svog uspeha i primernog vladanja bio je jedan od kandidata za diplomu Učenik generacije.
Draško Burzan, student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, smer Energetika, elektronika i telekomunikacije, upisao je specijalizovano odeljenje jer je želeo da stekne osnovna znanja o računarima, osnove programiranja i drugih stručnih predmeta. Četvorogodišnje školovanje u našoj školi pomoglo mu je da razvije i unapredi radne navike, koje će mu, nadamo se, koristiti tokom studija i u budućem poslu.
Dario Vajda, student Matematičkog fakulteta u Beogradu, smer Teorijska matematika i primena, i student Matematičko-računarskog fakulteta u Ljubljani, Slovenija, smer Računarstvo i matematika, došao je u Gimnaziju „jer ga je neko ubedio da ima talenat za fiziku”, ali je njega tada samo interesovao fudbal (reči koje je zapisao, ali ih je i zaboravio tokom godina). Dario je, inače, bio primljen na koledž Kembridž, Velika Britanija, jer je svojim uspesima na takmičenjima iz matematike (A i B kategorija), fizike i programiranja postigao izuzetne rezultate, razvijao projekte u IS „Petnica” i pronosio ime naše škole širom države kao višestruki šampion i vicešampion, za koji nije uspeo da prikupi finansijska sredstva. Nažalost, ono što će pamtiti duže od svega jeste da je život nepredvidiv i pun nepravde na koju se treba navići, a da su obećanja često samo prazne reči. Svojim uspesima obezbedio je sebi Vukovu nagradu i bio jedan od kandidata za nagradu Učenik generacije.
Bogdan Gvozdenović, student Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, smer Poštanski saobraćaj i informacione tehnologije, upisavši specijalizovano odeljenje očekivao je da savlada osnove računarske pismenosti. Spojivši sport (stoni tenis) i školu unapređivao je svoje radne navike i naučio je kako najbolje da uskladi svoje školske obaveze sa vannastavnim aktivnostima.
Marko Dakić, student Visoke tehničke škole strukovnih studija u Subotici, smer Informatika, upisao je Gimnaziju kako bi video šta je to što ga zanima, ali i da stekne osnovna znanja u programiranju, kao osnovu za bilo koji posao budućnosti. Tokom četiri godine razvijao je, kako sam naglašava, svoje socijalne veštine i stekao je veliki broj prijatelja i poznanika.
Bogdan Daraboš, student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, smer Primenjeno softversko inženjerstvo, bio je učenik koji je savesno odrađivao sve svoje školske obaveze. Uvek prisutan na časovima, sa potrebnim sredstvima za rad, ostavio je utisak marljivog đaka sa razvijenim radnim navikama. Iako tih i sklon neiznošenju ličnih stavova, umeo je na časovima da se konstruktivno uključi u diskusiju.
Vanja Demeter, student Ekonomskog fakulteta u Subotici, smer Poslovna informatika, talentovani recitator lepe boje glasa, očekivao je da će u Gimnaziji naučiti osnove programiranja i razviti sposobnost rešavanja problema kroz tehnološku perspektivu. U Gimnaziji je stekao temeljna znanja iz matematike, računarstva i (programskih) jezika koji su mu koristili u razvoju veb-stranice porodične firme i upravljanju njenim sadržajem. Želja mu je da efikasnije upravlja svojim poslovnim projektima, ali i da neki novi projekti budu drugačiji, kreativniji i bolji od očekivanog.
Bogdan Zdravković, student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, smer Računarstvo i automatika, upisao je Gimnaziju zbog opšteg obrazovanja, ali i zbog želje da sebi omogući još četiri godine da razmisli čime bi želeo da se bavi u daljem životu. Tokom četiri godine, pored sticanja osnovnih znanja iz računarskih i informatičkih predmeta, razvijao je, kako sam naglašava, svoje socijalne veštine i stekao je veliki broj prijatelja i poznanika.
Marko Milenković, student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, smer Računarstvo i automatika, upisao je IT smer u želji da se susretne i upozna sa vršnjacima sličnih interesovanja – vršnjake koji su radoznali i otvoreni. Tokom školovanja u Gimnaziji, pored sticanja znanja iz opštih i stručnih predmeta, razvijao je i meke veštine, timski rad i prezentovanje. Učestvovao je na takmičenjima iz matematike i programiranja, u radu IS „Petnica”, gde je razvijao svoje projekte, a svojim uspehom i primernim vladanjem obezbedio sebi Vukovu diplomu i bio jedan od kandidata za diplomu Učenik generacije.
Vuk Pisarić, student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, smer Menadžment, učenik je koji je voleo školu, ali ne i obaveze koje ona nosi. Lično bih ga nazvao čovekom satkanim od ljubavi jer je na svim pismenim zadacima iz srpskog jezika i književnosti, bez obzira koja tema je bila zadata i postavljena, uspeo da utakne motiv ljubavi u svoj rad. Iako ne previše zainteresovan za školske obaveze, odrađivao ih je savesno.
Matia Race, student Fakulteta računarstva i informatike u Ljubljani, smer Računarstvo i informatika, sportista – mačevalac, sa razvijenom disciplinom i odgovornošću prema svojim obavezama, upisao je specijalizovano odeljenje Gimnazije na preporuku druga (prva generacija učenika sa posebnim sposobnostima za računarstvo i informatiku). Očekivao je ozbiljne i stroge profesore, naporan rad i široko znanje. Naučio je u gimnaziji da daje maksimum od sebe, kao i u sportu, jer profesori primećuju trud i zalaganje učenika i omogućavaju im da se razviju u ozbiljne i odgovorne osobe. Sve što je očekivao i naučio trudio se da primeni i postigne izuzetne rezultate i primerno vladanje čime je postao jedan od kandidata za diplomu Učenik generacije.
Aleksandar Rašković, student Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, smer Softversko inženjerstvo, došao je u Gimnaziju kao dobitnik Svetosavske nagrade za postignute uspehe u nastavnim oblastima i rezultate na takmičenjima. U Gimnaziji je nastavio da niže svoje uspehe, takmičeći se iz matematike, fizike i programiranja, i postizao vrhunske rezultate. Kao višestruki šampion i vicešampion na državnim takmičenjima iz matematike i fizike pronosio je ime naše škole širom države. Predan radu, obavezama i zadacima, koji su se postavljali pred njega, a koje je sa velikom marljivošću izvršavao, nije zanemario onu drugu stranu školskog života – društvenu – i bio je uvek spreman da pomogne svojim drugovima, a često i profesorima.
Aleksa Rondović, student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, smer Informacioni sistemi i tehnologije, upisao je specijalizovano odeljenje Gimnazije kako bi, sa stečenim znanjem, lakše obezbedio sebi upis na neki od fakulteta na kojima se izučavaju računarstvo i informatika. Svestan svojih mogućnosti, ipak se nije previše isticao u učešću na takmičenjima iz matematike i programiranja.
Matija Sabo Vojnić, student Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, smer Menadžment i organizacija, kao mali maturant želeo je da upiše najbolju školu i najbolji smer – i tako je izbor pao na IT smer u Gimnaziji. Bio je ubeđen da će za četiri godine doktorirati programiranje. Najveće znanje koje je stekao u Gimnaziji je da uvek traži način da svakodnevno napreduje, da uvek bude otvoren i da nikad ne prestane da preispituje svoje stavove. Zbog toga je shvatio da IT karijera ipak nije za njega i promenio je oblast svojeg interesovanja, ali ne žali što je upisao i završio specijalizovano odeljenje za računarstvo i informatiku. Matija je bio i dugogodišnji urednik i administrator društvenih mreža Škole, ali i autor idejnog rešenja spomen-ploče posvećene Dušku Radoviću, takođe bivšem učeniku Gimnazije. Svojim uspehom i primernim ponašanjem postao je dobitnik Vukove diplome, a bio je i jedan od kandidata za diplomu Učenik generacije.
Gala Savić, studentkinja Filološkog fakulteta u Beogradu, smer Japanski jezik, jedina devojka u odeljenju, upisala je Gimnaziju jer nije bila sigurna čime želi da se bavi dalje u životu. Višestruko talentovana i podjednako uspešna u prirodnim (matematika, programiranje) i društvenim naukama (srpski jezik i književnost, strani jezici, istorija, likovna umetnost) svojim radovima nas je iznova i iznova prijatno iznenađivala. Na kraju je uspela i da nas iznenadi svojim odabirom fakulteta. Veoma savesna, marljiva, ali u velikoj grupi momaka koji su je okruživali u odeljenju, bila je nenametljiva u iznošenju svojih stavova.
Marko Slavić, student Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, smer Građevinarstvo, upisao je Gimnaziju u želji da stekne i razvije različita znanja i veštine. Posebno ističe da je razvio meke veštine, timski rad i prezentovanje. Upravo zbog ovih stečenih i savladanih veština očekuje da će mu biti olakšano studiranje.
Ognjen Tešić, student Matematičkog fakulteta u Beogradu, smer Teorijska matematika i primene, i student Računarskog fakulteta u Beogradu, smer Računarske nauke, upisao je specijalizovano IT odeljenje u želji da se dalje usavršava u rešavanju složenih matematičkih i informatičkih problema. Smatra da je stekao odlično znanje iz matematike, fizike i programiranja i da je unapredio logičko i kritičko razmišljanje. Učestvovao je u radu IS „Petnica”, gde je razvijao svoje projekte, a kao višestruki šampion i vicešampion na takmičenjima iz matematike i fizike, i učesnik takmičenja u programiranju, pronosio je ime naše škole širom države. Svojim uspehom u školi, postignutim rezultatima na takmičenjima i primernim vladanjem postao je dobitnik Vukove diplome i diplome Učenik generacije.
Danas, posle skoro pet godina od donošenja odluke da zakorače u IT svet, jedan stepenik više i jedan korak napred ka pravim problemima i izazovima je savladan. Sve što se juče činilo teškim i skoro nesavladivim, ništa je naspram onoga što vas čeka na fakultetu i kasnije u životu. Čuvajte se jer ništa nije vredno vašeg nerviranja i zdravlja. Ponosni smo na vas kakvi ste postali, u šta ste izrasli i koliko ste sazreli. Sve što smo radili, radili smo sa željom da postanete ljudi bolji od nas! Neke životne lekcije ste naučili u školi, neke vas tek čekaju, jer učenje je proces koji zavisi od vas.
I, ne zaboravite – nastavite da komunicirate i učite kroz komunikaciju, jer jedna od funkcija jezika (prirodnog ljudskog ili veštačkog) jeste da prenese neku informaciju i nauči vas da nikada ne posustanete i ne odustanete.
Za kraj mogu samo da kažem – niste (bili) moji, ali kao da jeste!
Tekst sastavio
Aleksandar Slavov,
profesor srpskog jezika i književnosti